Težak sam. Ovo su poslednji dani. Čudna devojka koju sam često viđao kada sam išao u kupovinu u vreme nesreće mojih. Kao da pati od astme. Ili mi se samo čini. Sitna sa širokim pantalonama i velikom torbom. Tršave kose uvezane u rep. Brodila je ulicom. Uništiti sve automobile sa četvorocifrenim brojevima. Zlo i nasilje. I sebičnost. I životinjsko posedovanje. I snažna osećanja. Nekontrolisana. Sa strane tužno posmatram sve to. I mislim na Maju. Na njen doručak i izvođenje sina u šetnju. I njeno češljanje. I njeno razmišljanje. I moju prazninu.
nedelja, mart 26, 2006
Previous Posts
- Test
- смрдљив сир...то сам ја...
- Bilo je kratko, ali zestoko. Zavlacenje jezika dub...
- Tamna strana mene. Vrti je na kurcu kao čigru. Rad...
- Zamakla je u hodnik ne htedevši da me sretne. Možd...
- Nova prepiska izaziva fizičku bol i mučninu u meni...
- Kao tat
- Pucanje duše
- Razbijene iluzije - POTPUNO
- Razbijene iluzije